utorak, 10.08.2004.

Rapska FJERA – putokaz hrvatskog turizma


Da bi započeo ovaj osvrt na našu otužnu realnost u tzv. «kulturnom turizmu» moram navesti neke podatke: tijekom tzv. turističke sezone domaći gost čini recimo u Istri cca 3,5 % a u drugim mjestima do cca 20 % a u prosjeku cca 10 % od ukupnog broja turista na Jadranu. Nakon višegodišnjeg lutanja i mudrovanja što ponuditi stranom gostu (koji čini cca 90% u sezoni), složili smo se u jednom da stranom gostu treba ponuditi nešto novo u mjestu u koje dolazi, nešto čime će mo ga iznenaditi, obradovati, oplemeniti te potaknuti da se iduće godine opet vrati u Hrvatsku. Sve što bitno odstupa od ove činjenice kod prezentiranja kulturno-zabavne i ine ponude u sezoni, osobno a i članovi vodstva ove Udruge, smatramo opstrukcijom Hrvatskog turizma. Da bi ova orjentacija «kulturnog turizma» dobila svoj putokaz na državnom nivou Hrvatska turistička zajednica osnovala je nedavno Ured za razvoj kulturnog turizma, a Ministarstvo za kulturu je – umjesto da nabroji što to treba nuditi našim stranim gostima iz područja tradicionalne kulture, g-dina Nenada Bacha «proizvelo» kao hrvatski kulturni proizvod za inozemstvo. No nešto se ipak događa, ali na terenu gdje trabaju dominirati Turističke zajednice i organizatori kulturnih djelatnosti, događa se puno toga dobroga da bi se zadovoljilo (dodvorilo) onih 10% gostiju i puno toga lošega da se stvori ugođaj i zabava za onih 90% gostiju. Čast izuzecima, čas rabljanima kojima sam posvetio naslov ovog članka, jer su pokazali drugima kako treba istaći svoje tradicionalne kulturne vrijednosti i zadovoljiti ukuse stranih gostiju u svakom pogledu.
Da bi ostvarili simbiozu «kulturnog turizma» na putu do uspješne produžene turističke sezone moramo ostvariti dva preduvjeta. Prvo je definirati hrvatski kulturni proizvod kao općeprihvaćenu tradicionalnu vrijednost koji će biti prihvaćen i nuđen u svim turističkim destinacijama. Drugo je da svako mjesto postane posebna turistička priča sa domaćim vrijednostima, dakle ostvariti na svoj način ono što imaju Dubrovnik, Split, Rab, Kastav, Beli na otoku Cresu, Senj i još neki rijetki koji se mogu nositi sa primjerom rapske fjere. Svi koji nemaju ili ne nude svoje tradicionalne vrijednosti, a tu spada cca 80 do 90% naših turističkih mjesta, stranom gostu nakon par dana boravka postaju dosadna provincija.
Za primjer drugima, što nudi FJERA: iz dana u dan u mnoštvu 5 do 8 tisuća ljudi, nekoliko stotina rabljana i njihovih gostiju obukli su srednjovjekovne nošnje. Oživjeli su preko pedeset starih zanata i radionica kojima su prezentirali načine proizvodnje na nekadašnji način. Sudjelovali su na razne načine svi čimbenici Raba, Grad Rab, TZ Raba, Pučko učilište, Župni ured, Udruga ugostitelj, više udruga – Samostreličari, folklorno društvo «Tanac», klapa «Kristofor» i brojni otočani koji su sudjelovali u preko četrdeset radionica. Rad, pjesma i veselje. Odaziv i zadovoljstvo gostiju daju rabljanima volju za Fjeru i iduće godine. Stvoreni su uvjeti za ugođaj i goste povratnike.
Kao rabljani, svako mjesto treba otkriti i osmisliti svoj način kako ugoditi prvenstveno stranom gostu. Svako mjesto ima svoju tradiciju. U prošlosti su se događale razne zgode koje bi se mogle ponovo oživjeti uz narodni ples, pjesmu, običaj, domaćea jela i pića tog kraja. Svatko ima svoje pjesnike, književnike, zemljopisne fenomene koji čekaju da ih netko oživi, ponovo na drugi način istakne. Dajmo truda i zajedničkog promišljanja na priči koja može mobilizirati ljudejednog mjesta. Iz povijesnih događaja, umjetničkih djela i načina proizvodnje, izradimo prigodne suvenire tog kraja. Postoji i institut natječaja oko izrade projekata kojima se može predlagati različita rješenja. Čelnici Grada ili mjesta, prije svega trebaju osmisliti i imati viziju. Ako nemaju vizije svi projekti bit će odbačeni, a novac namjenjen plemenitoj svrsi koja oživljava granu na kojoj sjedimo, bit će krivo potrošen, bačen. To je najlakše, jer se na nižim razinama slabo kontrolira potrošnja novca namjenjenog za kulturne djelatnosti i rad turističkih zajednica.
No, tamo gdje nema kulturnog identiteta, tendencija je da se sve trpa pod kulturna ljeta da bi se dobio aplauz od domaćeg gosta – i proračun za narednu godinu. Neki (istaknuti) organizatori za kulturne manifestacije besplatno dobibaju gradske prostore, objekte i proračunski novac, da bi potom dovodili strane glumce, pjevače, plesne skupine iz Moskve, Budimpešte, Londona, Beča, sinfonijske orkestre cijele operne kuće, itd, za poluprazna gledališta popunjena uglavnom domaćim gostima. Negativnih primjera ima dosta.
Turističke zajednice organiziraju skupe fešte (Ičići), da bi njihovi poznanici zaradili na roštilju i prodaji pića. Koliko strancu znači ribarska fešta to se još ne zna ali se može pretpostaviti. Pokušavaju se uvesti maškare ljeti i tamo gje to nije tradicija i gdje ne sudjeluju strani gosti (Rijeka). Obljetnca turzma u Opatiji (160 godina) prolazi bez i jedne večeri tradicionalne
Hrvatske pjesme i plesa uz godišnju potrošnju od minim. 3.000000 kn (ne računajući prihod od ulaznica). Jadan Dramalj pored Crikvenice organizira 15 dana dramaljskog kulturnog ljeta bez i jednog dana tradicionalne glazbe. A, klapa Crikvenica je neki dan osvojila prvo mjesto u Omišu – šteta. I Gospić je organizirao čak jubilarno glazbeno ljeto. Bilo je solista iz inozemstva, tria, kvarteta, čak i Zagrebačka filhatmonija, veče Đžeza, a tradicionalne hrvatske glazbe ni za lijek. Još se organizator hvali priredbom i potporom gospićana koji «imaju visoke standarde i atribute u ocjeni vrhunske glazbe» Svaka čast aplauzu, pa i onom radi reda.
Pored gore navedenih pozitivnih primjera, pomenuo bih još varaždinski «Špancirfest» koji se održava koncem kolovoza, a koji u svom programu ima veče traicionalne glazbe folklora i klapa, iako prvenstveno za domaće ljude.
Svi se zahvaljuju donatorima, bankama, gradaovima, turističkim zajednicama, raznim tvrtkama i pojedincima. Nitko da se osvrne (pa ni novinari), na prihode i rashode, na gledanost po jednoj predstavi, na anketu što bi to recimo građani tog grada htjeli slušati, što bi to htjeli njihovi srani gosti doživjeti. Je li bilo natječaja za dotičnu manifetaciju i sl. Organizator je persona i mjerilo svega – unikatna kuhinja za sve. Jednoumlje na djelu i sijelu. Tijekovi novca su krivo usmjereni preko utjecajnih osoba, veza i vezica. U mirne primorske gradove dovode se Rok, Džez, Bluz sastavi, limene glazbe pored morske bonace, raglasi sa jedne terase zabavljaju pola grada (privlače goste), žalosno otužno i neprikladno nasilje decibelima. Nama kriterija, nema najčešće još niti vizije onoga što se želi. Kulturni turizam još ne razlikujemo od kulturocida u turizmu.
ID s nadom!

- 01:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.