Hrvatske klape

Da bi započeo ovaj osvrt na našu otužnu realnost u tzv. «kulturnom turizmu» moram navesti neke podatke: tijekom tzv. turističke sezone domaći gost čini recimo u Istri cca 3,5 % a u drugim mjestima do cca 20 % a u prosjeku cca 10 % od ukupnog broja turista na Jadranu. Nakon višegodišnjeg lutanja i mudrovanja što ponuditi stranom gostu (koji čini cca 90% u sezoni), složili smo se u jednom da stranom gostu treba ponuditi nešto novo u mjestu u koje dolazi, nešto čime će mo ga iznenaditi, obradovati, oplemeniti te potaknuti da se iduće godine opet vrati u Hrvatsku. Sve što bitno odstupa od ove činjenice kod prezentiranja kulturno-zabavne i ine ponude u sezoni, osobno a i članovi vodstva ove Udruge, smatramo opstrukcijom Hrvatskog turizma. Da bi ova orjentacija «kulturnog turizma» dobila svoj putokaz na državnom nivou Hrvatska turistička zajednica osnovala je nedavno Ured za razvoj kulturnog turizma, a Ministarstvo za kulturu je – umjesto da nabroji što to treba nuditi našim stranim gostima iz područja tradicionalne kulture, g-dina Nenada Bacha «proizvelo» kao hrvatski kulturni proizvod za inozemstvo. No nešto se ipak događa, ali na terenu gdje trabaju dominirati Turističke zajednice i organizatori kulturnih djelatnosti, događa se puno toga dobroga da bi se zadovoljilo (dodvorilo) onih 10% gostiju i puno toga lošega da se stvori ugođaj i zabava za onih 90% gostiju. Čast izuzecima, čas rabljanima kojima sam posvetio naslov ovog članka, jer su pokazali drugima kako treba istaći svoje tradicionalne kulturne vrijednosti i zadovoljiti ukuse stranih gostiju u svakom pogledu.
Da bi ostvarili simbiozu «kulturnog turizma» na putu do uspješne produžene turističke sezone moramo ostvariti dva preduvjeta. Prvo je definirati hrvatski kulturni proizvod kao općeprihvaćenu tradicionalnu vrijednost koji će biti prihvaćen i nuđen u svim turističkim destinacijama. Drugo je da svako mjesto postane posebna turistička priča sa domaćim vrijednostima, dakle ostvariti na svoj način ono što imaju Dubrovnik, Split, Rab, Kastav, Beli na otoku Cresu, Senj i još neki rijetki koji se mogu nositi sa primjerom rapske fjere. Svi koji nemaju ili ne nude svoje tradicionalne vrijednosti, a tu spada cca 80 do 90% naših turističkih mjesta, stranom gostu nakon par dana boravka postaju dosadna provincija.
Za primjer drugima, što nudi FJERA: iz dana u dan u mnoštvu 5 do 8 tisuća ljudi, nekoliko stotina rabljana i njihovih gostiju obukli su srednjovjekovne nošnje. Oživjeli su preko pedeset starih zanata i radionica kojima su prezentirali načine proizvodnje na nekadašnji način. Sudjelovali su na razne načine svi čimbenici Raba, Grad Rab, TZ Raba, Pučko učilište, Župni ured, Udruga ugostitelj, više udruga – Samostreličari, folklorno društvo «Tanac», klapa «Kristofor» i brojni otočani koji su sudjelovali u preko četrdeset radionica. Rad, pjesma i veselje. Odaziv i zadovoljstvo gostiju daju rabljanima volju za Fjeru i iduće godine. Stvoreni su uvjeti za ugođaj i goste povratnike.
Kao rabljani, svako mjesto treba otkriti i osmisliti svoj način kako ugoditi prvenstveno stranom gostu. Svako mjesto ima svoju tradiciju. U prošlosti su se događale razne zgode koje bi se mogle ponovo oživjeti uz narodni ples, pjesmu, običaj, domaćea jela i pića tog kraja. Svatko ima svoje pjesnike, književnike, zemljopisne fenomene koji čekaju da ih netko oživi, ponovo na drugi način istakne. Dajmo truda i zajedničkog promišljanja na priči koja može mobilizirati ljudejednog mjesta. Iz povijesnih događaja, umjetničkih djela i načina proizvodnje, izradimo prigodne suvenire tog kraja. Postoji i institut natječaja oko izrade projekata kojima se može predlagati različita rješenja. Čelnici Grada ili mjesta, prije svega trebaju osmisliti i imati viziju. Ako nemaju vizije svi projekti bit će odbačeni, a novac namjenjen plemenitoj svrsi koja oživljava granu na kojoj sjedimo, bit će krivo potrošen, bačen. To je najlakše, jer se na nižim razinama slabo kontrolira potrošnja novca namjenjenog za kulturne djelatnosti i rad turističkih zajednica.
No, tamo gdje nema kulturnog identiteta, tendencija je da se sve trpa pod kulturna ljeta da bi se dobio aplauz od domaćeg gosta – i proračun za narednu godinu. Neki (istaknuti) organizatori za kulturne manifestacije besplatno dobibaju gradske prostore, objekte i proračunski novac, da bi potom dovodili strane glumce, pjevače, plesne skupine iz Moskve, Budimpešte, Londona, Beča, sinfonijske orkestre cijele operne kuće, itd, za poluprazna gledališta popunjena uglavnom domaćim gostima. Negativnih primjera ima dosta.
Turističke zajednice organiziraju skupe fešte (Ičići), da bi njihovi poznanici zaradili na roštilju i prodaji pića. Koliko strancu znači ribarska fešta to se još ne zna ali se može pretpostaviti. Pokušavaju se uvesti maškare ljeti i tamo gje to nije tradicija i gdje ne sudjeluju strani gosti (Rijeka). Obljetnca turzma u Opatiji (160 godina) prolazi bez i jedne večeri tradicionalne
Hrvatske pjesme i plesa uz godišnju potrošnju od minim. 3.000000 kn (ne računajući prihod od ulaznica). Jadan Dramalj pored Crikvenice organizira 15 dana dramaljskog kulturnog ljeta bez i jednog dana tradicionalne glazbe. A, klapa Crikvenica je neki dan osvojila prvo mjesto u Omišu – šteta. I Gospić je organizirao čak jubilarno glazbeno ljeto. Bilo je solista iz inozemstva, tria, kvarteta, čak i Zagrebačka filhatmonija, veče Đžeza, a tradicionalne hrvatske glazbe ni za lijek. Još se organizator hvali priredbom i potporom gospićana koji «imaju visoke standarde i atribute u ocjeni vrhunske glazbe» Svaka čast aplauzu, pa i onom radi reda.
Pored gore navedenih pozitivnih primjera, pomenuo bih još varaždinski «Špancirfest» koji se održava koncem kolovoza, a koji u svom programu ima veče traicionalne glazbe folklora i klapa, iako prvenstveno za domaće ljude.
Svi se zahvaljuju donatorima, bankama, gradaovima, turističkim zajednicama, raznim tvrtkama i pojedincima. Nitko da se osvrne (pa ni novinari), na prihode i rashode, na gledanost po jednoj predstavi, na anketu što bi to recimo građani tog grada htjeli slušati, što bi to htjeli njihovi srani gosti doživjeti. Je li bilo natječaja za dotičnu manifetaciju i sl. Organizator je persona i mjerilo svega – unikatna kuhinja za sve. Jednoumlje na djelu i sijelu. Tijekovi novca su krivo usmjereni preko utjecajnih osoba, veza i vezica. U mirne primorske gradove dovode se Rok, Džez, Bluz sastavi, limene glazbe pored morske bonace, raglasi sa jedne terase zabavljaju pola grada (privlače goste), žalosno otužno i neprikladno nasilje decibelima. Nama kriterija, nema najčešće još niti vizije onoga što se želi. Kulturni turizam još ne razlikujemo od kulturocida u turizmu.
ID s nadom!

NENAD BACH – hrvatski kulturni proizvod za inozemstvo

«Volim hrvatsku, uistinu je volim. Odgovara mi klima, obožavam Jadran, ali volim otići i u planine. Hrvatska ima sve, prekrasna je. Primjerice hrvatska obala, to je nešto prekrasno, to je bajka, ali vi njezine ljepote skrivate kao najveću tajnu na svijetu, ne popularizirati ih dovoljno, ne iskorištavate u dovoljnoj mjeri ono što samo vi imate. Trebali bi više poticati razvoj turizma, promicati prirodno i kulturno nacionalno bogatstvo i znati da jedino pravom reklamom svijet može doći u Hrvatsku, ali i da Hrvatska najprije mora pokazati svijetu što ima» - ovo je novinski citat izjave jednog dobronamjernog stranog gosta.
Kako prepoznati domaću izvornu kulturu, koko istu zaštititi od globalizacije, kako osigurati očuvanje specifičnosti pojedinih kultura, kako ostvariti međukulturalni dijalog te do suživota različitosti, teme su sa konferencije 100 ministara kulture i državnih tajnika, koja je održana u Opatiji od 15. do 22. listopada 2003. godine. Hrvatsku je predstavljao i u svom nastupu prezentirao ex ministar kulture Antun Vujić.
U to vrijeme ministru Vujiću, pismeno se najavila delegacija Udruge sjevernojadranskih klapa, sa svojim programima o prepoznavanju i razvoju hrvatskog kulturnog identiteta te promidžbe klapskog pjevanja kao izrazito značajnog oblika tradicionalne kulture. No na žalost nije nas primio. A kako saznajemo svojim nastupom prezentirao je različitost ali ne i segmente koji čine tu različitost tako da klape u 7 dana nisu nigdje niti u pisanim materijalima pominjane.
Kako je jedan od osnovnih ciljeva i zadataka čimbenika hrvatskog turizma – produžiti turističku sezonu, nužno se došlo do spoznaje da to neće ići bez tzv. «kulturnog turizma». Kako su ispitivanja sa terena pokazala da zapravo nema (čast iznimkama) suradnje između sektora kulture i turizma, došlo se na spoznaju da je uspostava te suradnje jedan od prioriteta oba ministarstva i kulture i turizma. Kako se klape i folklor odavno nameću kao dio turističke ponude, nekim usijanim glavama u ova dva ministarstva je to vrlo teško priznati. Kulturni profesionalizam u koji se ulaže golem novac osobito preko kazališta, ovdje nije pozvan na masovniju suradnju. Traže se amateri – klape, folklor, narodni običaji, nošnje, suveniri, glazbala, maske itr -tko bi pak to podržao, razvijao a bome i financirao pa onda promicao i prezentirao svijetu? Ali, nema se kuda, kisela jabuka se marala zagrist.
Eto, naš novi ministar Božo Biškopić, još na početku svog mandata, čuo je za njujorško-hrvatskog glazbenika Nenada Bacha, koji u Americi pokušava promovirati hrvatsku tradicionalnu glazbu. Da prezentira svoje ideje Bach je pozvan u Zagreb. Na sastanak su još pozvani pomoćnik ministra turizma, predstavnik klape Sinj, Tamara Obrovac, Radojka Šverko, Mojmir Čačija, te Ivan i Ante Dabo. Prema tome, kultuna politika nove Vlade ipak je odlučila podržati našu tradicionalnu glazbu.
Donesen je zaključak da se ide na «proboj» tradicijske glazbe uz potporu države. Naglasak idejnog projekta je da se na «proboj» prvenstveno krene etno glazbom što treba popratiti na sustavan način uz pomoć ova dva ministarstva tj. Kulture i Turizma. Međutim, nažalost, cijeli pothvat sa Bahom miriše na još jednu političko/kulturnu prijevaru širih razmjera, evo zašto:
1. Klapski/etno ili folklorni svijet je nesređen, amatertski, spontano organiziran, živi od mrvica lokalnih zajednica i svrstan je u nevladine udruge koje jedva vežu kraj sa krajem. Vlada ga ne pomaže ne nadzire, ne razvija niti to želi. Pomoć omiškom festivalu ne znači i pomoć klapama, dapače to im je alibi. Sve ove probleme vlada preskače pronalaskom osobe - jednog profesionalca kao što je Nenad Bach.
2. Ime N. Bacha dobro je došlo i iskorišteno za promidžbu novih djelatnika ova dva ministarstva u afirmaciji novih ideja i projekata nakon ustoličenja.
3. G-din Bah se «brani» tvrdnjom da on nije menadžer koji je u stanju organizirati nastupe i logistiku našim klapama u inozemstvo jer je to vrlo zahtjevan posao. Ali on može nešto drugo: može našu etno glazbu puštati na lokalnim radijima američkih radio postaja (nižeg ranga), može organizirati prezentacije klapskih i dr. albuma u pojedinim njujorškim kulturnim kućama, može snimati i prodavati tonske zapise naših klapa i istaknutih umjetnika u inozemstvu.
4. Tu je i g-din bah došao na svoje. Uzima besplatno gotove klapske proizvode (pjesme), naš višegodišnji trud, trud naših djedova, oblikuje i prezentira u svijetu. Prvenstveno svoju osobu za svoj džep. Koliko nam je poznato za CD-e klapa: Novalja, Sinj, Fortonal, Luka, dubrovačkog Linđa, koje je Bah snimio, umnožio i odaslao svijetom, u Hrvatsku još nije pristigla ni jedna kuna. (molim da me se demantira, možda nemam sve podatke). Osobito obećani nastupi klapama diljem Amarike, za klape ostaju pusta nadanja.
5. No led je probijen. Hrvaska turistička zajednica osniva Ured za razvoj kulturnog turizma. U javnosti još nije objašnjeno što će raditi taj ured. Forma je zadovoljena, Bah će cijeli posao obaviti u svijetu, ovdje se raspravlja o kulturnom turizmu ili produženju sezone te se ostaje i dalje na početnim pozicijama. Nitko ne mora niti truda, niti kune uložiti u razvoj kvalitete pa tek onda promidžbe naše tradicionalne kulture.
6. Jedan Bach u odnosu na svijet je kap u moru koja će brzo ishlapiti osoboto bez potpore gornjih interesenata «proboja» naše etno kulture. No logika je jasna. Bolje pomoći Bahu nego dati potporu na terenu za oko 3.000 klapskih pjevača te isto toliko plesača u folklornim skupinama, i drugig nositelja tradicionalnih obilježja, kako bi razvijali i prezentirali svoju kulturu stranim gostima.
7. Zašto educirati cijeli svijet preko ili putem Bacha, zar je to moguće. Zar nije pametnije pozvati cijeli svijet neka dođe u Hrvatsku vidjeti njene ljepote, krasne plesače u narodnim nošnjama, čuti nezaboravne klapske pjesme koje jedino Hrvatska ima, vidjeti i kupovati naše suvenir, okusiti zdravu domaću hranu, probati rijetka vina, itd. itd....
8. Zašto ne podržati profesionalne klape u hrvatskim kazalištima pored postojećih zborova ili u kombinaciji sa njima. Zašto ne profesionalne folklorne skupine pored postojećih plesača u kazalištima. Zašto ne festival hrvatskih klapa gospodo ministri Kulture i Turizma, koji će objediniti i unaprijediti ovaj oblik izvorne hrvatske kulturne baštine.
9. Čekati i uzimati proizvode našeg truda, te snimati i promicati iste u svijetu radi kako rekoste «proboja» naše etno glazbe, najmanje je potpora tradicionalnoj kulturi u zemlji. Zato dok nije prekasno za hrvatski kulturni turizam, poglavito u funkciji produženja turističke sezone, molimo da smislite način kako se predstaviti svijetu – ali svijetu koji će te dovesti ovdje u Hrvatsku. To želi cijenjeni gost citiran na početku ovog članka...

Naravno da je idejne projekte teško sprovesti, osobito ako se radi o kulturnom amaterizmu koji treba razvijati pa tek onda promicati kao kulturnu vrijednost. Bolje podržati jednog Bacha, pa i on je donekle naš. Gospoda je svjesna da treba odriješiti kesu za razvoj i organizacijun kulture u turizmu. Međutim, u proračunima nema baš puno novaca, jedva za financiranje profesionalaca koje, nažalost, turisti baš ne traže. Tko im je kriv.
ID s razlogom