|
Kako povećati naše smještajne kapacitete i poboljšati turističke sadržaje, kako bi se privuklo novih milijun gostiju od 2008. do 2012 godine, pitanje je i zadatak na koji trebaju dati odgovore tvrtke THR Internnational Tourism Consultant iz Barcelone i Horwath Consulting iz Zagreba, u svojim planovima po narudžbi Hrvatske turističke zajednice.
Novoizrađeni marketinški plan gornjih tvrtuki treba odgovoriti na osnovna pitanja naše turističke ponude a prije svega na pitanje kako produžiti turističku sezonu u funkciji realizacije cjelogodišnjeg turizma kao pitanje svih pitanja hrvatskog turizma.
Najodgovorniji u realizaciji gornjeg marketinškog plana je Vlada RH sa dva najbitnija ministarstva: Ministarstvo turizma i Ministarstvo kulture. U današnjem sustavu realizacije turističko ugostiteljske djelatnosti ne manju ulogu zauzimaju Hrvatska turistička zajednica, savezi turističkih zajednica na terenu te svi instituti i agencije sa prednazivom ''turistički'' kao i jedinice lokane uprave u funkciji kulturnih djelatnosti na terenu.
Odgovor na gornje pitanje može se dati ako se zna što gosti najčešće traže u mjestu koje izaberu na zemljopisnoj ili turističkoj karti. Da bi točka na karti postala izabrana turistička
destinacija gost mora donijeti odluku u skladu sa ponudom u toj destinaciji.
Paradoks je u tome što se istina uporno zaobilazi. Održavaju se brojni sajmovi, kongresi, seminari, savjetovanja, napisane su tone materijala o turizmu, a da se ne daju konačni odgovori. Odgovori su jednostavni ako su potkrepljeni činjenicama – u odgovoru na pitanje što gost želi u mjestu odmora. Ili što može naći od sadržaja u mjestu za odmor.
Gornje studije morale bi poći od činjenica kojima raspolaže Institut za Turizam – Zagreb, čije ankete govore da čak 80 do 85% gostiju dolazi u Hrvatsku na preporuku ili na osnovu osobnog iskustva u našoj zemlji. Dakle, odgovor za produžetak turističke sezone je zadovoljan gost koji je motiviran da se ponovo vrati ili da Hrvatsku preporuči svojim prijateljima.
Drugo krucijalno pitanje je kako stvoriti takav ugođaj i odnos prema gostu u ukupnoj turističkoj ponudi nekog mjesta ili cijele zemlje. Analizom faktora koji su pozitivni ili negativni, može se zaključiti da svi bitni činioci imaju dominantnu ulogu (niti jedan ne smije odvraćati gosta), kada se govori o čistoći plaža, smještaju, prehrani, ljubaznosti osoblja, urednosti mjesta, lokalnom prijevozu, bogatstvu kulturno-zabavnih sadržaja, cijenama, sigurnosti u mjestu boravka, itd.
Naj bitniji zahtjev najvećeg broja stranih turista (na koji se ne obraća osobita pozornost) jeste pitanje kako doživjeti nešto novo, iznenađujuće pozitivno, upoznati posebnost nekog kraja, zabaviti se na različit način u odnosu na mjesto ili zemlju stalnog boravka...
Gosti traže upravo ono čega mi imamo u izobilju – našu tradicionalnu kulturu (izvornu pjesmu, ples, folklor, umjetnine, domaća pića, prirodno zdrava jela, kulturu ophođenja, hrvatske suvenire, ambijentalni karakter i ugođaj određenog mjesta.
No, nažalost, odluke lokalnih i inih državnih čelnika, iako to znaju, ne idu u pravcu razvoja tradicionalne kulture iz jednostavnog razloga: jer proračunski novac nije raspoređen u pravcu razvoja kulturnog amaterizma, tradicionalizma, naše osobnosti, prepoznatljivosti... Novac je raspoređen u skladu sa njihovim (državnim) interesima, uz pomoć vrlo jakih lobija nalazi načine zadržavanja u svojim jaslama tako da se i profesionalnim kulturnim institucijama ili djelatnicima daje na kapaljku.
Zato nam zamire poljoprivreda, ljubaznost potplaćenog osoblja je usiljena, imamo male zalihe kvalitetnih domaćih vina i pića općenito, premalo se koristi mogućnosti etno glazbe, klapskog pjevanja i hrvatskog folklora i dr. Kulturnih i izložbenihb sadržaja.
Ministarstva za turizam i kulturu odnosno Hrvatska turistička zajednica, tek 2004/5 godine dolaze do spoznaje o potrebi razvoja kulturnog turizma. Za sada je to samo naj običnija sintagma. Zapeli su na popisu hrvatskih kulturnih proizvoda za strane goste – kažu za izvoz. Pomalo su zbunjeni na pomisao o razvoju kulturnog turizma. Boje se dokidanja postojeće
kulture i sadašnjeg oblika njihovog turizma kojeg obavljaju šablonski. Turistički uredi moraju početi promišljati o ''nekakvoj'' tradicionalnoj kulturi pojedinih mjesta. To ih opterećuje i prisiljava na to da vuku određene konkretne poteze. Promidžbeni materijali i prometni znakovi sada dolaze u drugi plan. U budućim prospektima će morati, po novoj logici stvari, uslikati i pokojeg hrvata u narodnoj nošnji, pa čak i klapu, umjesto dosadašnjih pustih parkova, fasada i pokojeg tovara.
Zato je integracija dvaju ministarstava, glede tradicionalne kulture, je u budućnosti neminovna. I ne samo to. Potrebna je agencija za kontrolu financija oba ministarstva, i to čim prije. Ono što se danas radi na terenu je korak do anarhije i rasipništva što se može potkrijepiti i konkretnim primjerima. Konkretnih primjera je i previše da bi im ustupao prostor, nego ih se može staviti pod isti nazivnik – korak do anarhije. Ipak, problem će morati na dnevni red postaviti Vlada i hrvatski Sabor, kad tad, čim prije to bolje, jer je već danas kasno. Ovu turističku sezonu koja je po prihodima blizu prošlogodišnje, možemo zahvaliti niveliranju europskih cijena prema euru, tako da su naše cijene za sada ostale malo niže nego u susjednim konkurentskim zemljama.
Kod razmatranja produženja turističke sezone sa 2 do 3 na više mjeseci ili cijelu godinu (kao Austrija, iako nema mora, ima nekoliko puta veće prihode od turizma), hrvatska Vlada će morati donijeti bitne odluke te uspostaviti kontrolu provođenja istih (npr. Portugal, uspostavom kontrole rada i sredstava turističkih zajednica). Dakle, nove odluke Vlade i Sabora moraju definirati i preobraziti turizam u privrednu granu od strateškog interesa za Hrvatsku. Rad neplodnih instituta za kulturu i turizam te turističkih zajednica i lokalnih odjela za kulturu, treba dovesti u red sa jasno istaknutim zadacima i očekivanim rezultatima na terenu.
Na pitanje kako produžiti turističku sezonu, dio odgovora krije se u ostvarenju hrvatskog kulturnog turizma. Moji prijedlozi, u najkraćem, su slijedeći:
1. Integrirati ministarstva za kulturu i turizam u jedno ministarstvo - u funkciji turističkog ugođaja;
2. Osnovati (odabrati) agenciju za kontolu utroška sredstava novog ministarstva, (smanjiti broj turističkih i inih sajmova, seminara i sl. te milijarde kuna pretočiti u razvoj tradicionalne kulture i kulturnog turizma);
3. Osnovati Ured za razvoj i primjenu hrvatske tradicionalne kulture (čije kompetencije bi sezale do: proizvodnje zdrave hrane, voća i povrća, zabrane uvoza poljoprivrednih i GM proizvoda, odabira tradicionalnih proizvoda, hrvatskih suvenira, organizacije ili potpore festivalima ili smotrama naše tradicionalne glazbe, plesova te kulture i umjetnosti općenito, promidžbe i animacije na teranu, održavanja okoliša, itd.);
4. Ubrzati dovršetak cestovne i ine infrastrukture oplemenjene turističkim informativnim, ugostiteljskim, uslužnim i ostalim sadržajima;
5. Ubrzati privatizaciju starijih i ostalih ugostiteljskih kuća i objekata s prvenstvom kupnje hrvatima povratnicima;
6. Administrativne i ostale usluge svesti na očekivani vremenski minimum, (stimulirati održavanje objekata, čistoću, ljubaznost osoblja, poštenje, pomaganje, davanje informacija o ostalim posebnostima i destinacijama u Hrvatskoj).
7. Trajno anketirati goste radi otklanjanja nedostataka i unaprijeđivanja tzv. integralnog turizma – što je jedna od mojih slijedećih tema.
8. Koristiti bogarstvo kulturne i prirodne baštine u svim prigiodama.
I.D.
|
