|
Do sada sam puno toga predvidio u klapskom svijetu, iako za to ne treba biti prorok, ali tvrdnju da će u Hrvatskoj za 10-tak godina gotovo nestati muške klape a-capella tradicinalnog izričaja tj. one koje danas dolaze na omiški i druge festivale i smotre klapa, što ću pokušati obrazložit u donjem tekstu.
Već sam od prije nekoliko godina napominjao da je u tijeku komercijalizacija hrvatskih klapa (nastanak modernih klapa koje kane puniti stadione), te klapa koje se koriste žičanim akustičnim instrumentima – u funkciji stvaranja ugođaja u turističkim destinacijama - ugođajne klape, ali me stručni dio populacije koji "vodi" klape nije shvatćao ozbiljno. Našim vrlim regionalnim muzikolozima je bitno da su sve klape dalmatinske klape, koje oni ljubomorno okupljaju uglavnom oko omiškog Festivala dalmatinskih klapa, ne primjećujući gubitak entuzijazma na hrvatskoj klapskoj sceni, kada je u pitanju a-capella klapsko pjevanje. Nije samo u pitanju gubitak entuzijazma. Našim muzikolozima ne smeta to da na sjevernom Jadranu tj. Istri i Primorju, danas postoji više „dalmatinskih“ klapa nego u Dalmaciji. U Hercegovini postoji recimo i to 15 “dalmatinskih” klapa? Zato je došlo vrijeme da i sa gledišta struke priznamo postojanje HRVATSKIH KLAPA u Dalmaciji, Istri, Primorju, Zagrebu, Hercegovini, te u cijeloj hrvatskoj i hrvatskim
zajednicama diljem svijeta.
Tvrdnja da postoje samo dalmatinske klape je štetna jer ograničavate našu tradicionalnu kulturu na jednom području na štrtu cijele Hrvatske. Osim toga krajnje je vrijeme da i vi prihvatite činjenicu da je Hrvatskoj i hrvatima potreban HRVATSKI FESTIVAL KLAPA a ne samo (kao najveći) „Festival dalmatinskih klapa“ u Omišu i okolici. Zašto ne „Festival hrvatskih klapa“ u Splitu, Rijeci, Dubrovniku, Zagrebu, Puli i sl. No, zašto se čelnici Omiša boje hrvatskih klapa. Upravo zato da bi uži krug ljudi na jednom prostoru sačuvao svoje interese ne gledajući interese koji dolaze razvojem hrvatskih klapa u drugim sredinama, te nisu svjesni, ili ih nije briga, za štetu koju time nanose ukupnom hrvatskom turizmu i svima nama. Danas, tek priznavanjem nacionalnog, korisno je poticari i regionalne pristupe u razvoju klapske pjesme i posebnog izričaja koji ostaje ukorijenjen u dalmatinskoj tradicionalnoj klapskoj pjesmi.
Naglašavao sam da na festivale klapa u Omišu, Senju, Buzetu..., dolaze uglavnom mlade i manje "uposlene", uglavnom neafirmirane klape koje nastoje osvojiti što bolju poziciju u kasnijoj promidžbi. Također sam naglasio da je potreba komercijalizacije (koncertne klape) klapa ujedno gubitak entuzijazma za rad na učenju i prezentaciji tradicionalnih dalmatinskih i dr. pjesama koje čuvaju klapski izričaj ili način pjevanja.
To se događa radi zasićenosti smotrama i festivalima klapa tradicinalnog tipa (a-capela pjevanje), za simbolične napojnice i aplauze (najčešće aplaudiraju jedni drugima).
Što je zapravo smotra klapa, po mojoj definiciji, to je koncentracija velikog broja pjevača na malom prostoru kako bi pokazali sebi i drugima da nešto znaju i postoje. To je zapravo uspjeh organizatora smotre klapa da istakne sebe i svoje mjesto organizacijom velikog broja klapa za male pare - na jednom mjestu, skoro pa uludo. Uludo potrošena velika energija i vrijeme za stotoinjak dvjesto dokoličara ili prolaznika. Što bi bilo kada bi tih desetak petnest klapa bilo na desetak terasa raznih hotela ili trgova diljem nekog grada u isto vrijeme. To bi bio koristan oblik ili smisao postojanja naših klapa u funkciji turističkog ugođaja i prezentaciji hrvatske kulture.
Uzaludne smotre klapa, lokalni i neatraktivni festivali klapa, trend komercijalizacije klapa uz gubitak entuzojazma za a-capela muško pjevanje, dovodi do novog fenomena koji se zove – smanjenje broja muških acapella klapa te nastajanje modernih klapa koje koriste žičana i druga glazbala. To se događa i zbog toga jer su klape prepuštene same sebi, svom amaterizmu, svojim amaterima i pojedincima koji nameću privatna pravila. To se događa zato što malo koga u nadležnim ministarstvima za turizam i kulturu nije briga za sustavno očuvanje ovog dragocjenog oblika naše autohtone kulture.
I što se na kraju priče događa i to negdje od 2000. godine, do kada su dominirale klape u a-capela izvedbi i ženske vokalne skupine. Dakle nakon dominacije a-capella pjevanja zadnjih 500 godina, neminovnom integracijom kulture i turizma, dolazi vrijeme instrumentalnih klapa i nestajanje tradicionalnih acapella klapa koje će se zadržati duže samo u ženskim sastavima. Na sreću, pored negativnih tenzija u rasakanju acapella izvedbe, nastaje i jedan pozitivan trend nastajanja ugođajnih klapa zahvaljujući potrebama hrvatskog trtizma. Zato zapamtimo pojam UGOĐAJNE klape u funkciji integracije kulture i turizma, jer će se o tome ubuduće dosta čitati, pisati i govoriti. Ugođajne klape nisu koncertne klape koje pune stadione, jer takve ne čuvaju tradiciju i štete klapskom izričaju, već su to klape koje će za male honorare - pokriće troškova, stvarati ugođaj u turističkim kućama i destinacijama.
Na primjeru sjevernog Jadrana koji je najbliže Europi, vidi se takav trend u klapskom svijetu; Od dvadesetak muških klapa u Primorsko-goranskoj županiji danas njih viiše od polovina nastupa uz instrumente tj. gitaru, mandolinu, kontrabas.. Dugo vremena klapa Nevera je bila sama, a nakon 2000. g. Uz instrumentalnu pratnju se javljaju i danas su tu: Volosko, Opatija, Cinqvina, Tramontana, Kaštasi Krk, Kvarner, Kamik, Vinčace, Kanat i druge. Sve te klape danas imaju jednu novu ulogu u prezentaciji naše kulture i u stvaranju turističkog ugođaja kaji je nezaobilazan ako želimo imati zadovoljnog gosta. Trend će se sigurno nastaviti na cijelom . Život i turističko tržište traži svoje a klape posjeduju oblikovan kulturni proizvod u svojoj tradicionalnoj ponudi. Turističke zajednice se moraju mijenjati te sve više sudjelovati u kreiranju turističkog ugođaja. Tu su ugođajne klape već danas nezaobilazne i imat će sve više poziva. Dakle bit će i sve više klapa uz pratnju gitara i mandolina. Zašto instrumenti. jednostavno zato jer su klape sa instrumentima atraktivnije, pokretljivije, milozvučnije, lakše i duže mogu nastupati za razliku od acapella klapa, suhoparnih izvedbi, koje traže veću koncentraciju i pozornost pa se ne mogu dugo slušati.
Trend će se sigurno nastaviti pa će mo jednog dani imati Hrvatski festival acapella klapa, Hrvatski festival klapa i mandolina“ (koji slijedeće godine ide po 4. puta), i druge festivale hrvatskih klapa na hrvatskoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Sve će se promjeniti. Omiš će ostati lijepa uspomena sa zasluženim vijencem priznanja u razvoju i očuvanju naše tradicinalne klapske pjesme. Za desetak godina u hrvatskoj će postojati samo ženske vokalne skupine – klape u a-capela izvedbi, dok će muške a-capela klape ostati (vj. u kazališnim kućama), iznimka koja potvrđuje pravilo također u funkciji ugođaja koji nam daruje dalmatinska i/ili hrvatska tradicionalna klapska pjesma.
Živi bili pa vidili....
I.D.
|
